U sklopu poslovnog usavršavanja zaposlenika, naši djelatnici su pohađali Radionicu „Društveno poduzetništvo“ kako bi na što bolji način mogli krajnjim korisnicima i zainteresiranoj javnosti objasnili pojam društvenog poduzetništva, način poslovanja i prednosti koje ono donosi, budući da je društveno poduzetništvo još uvijek relativno noviji pojam i oblik poduzeća u RH.

Za početak ćemo odgovoriti na pitanje – Što je to društveno poduzetništvo?
Strategija razvoja društvenog poduzetništva u RH za razdoblje od 2015. do 2020. godine, kao ključni dokument za definiranje ovog pojma navodi da je društveno poduzetništvo:

„Poslovanje temeljeno na načelima društvene, okolišne i ekonomske održivosti, kod kojeg se stvorena dobit/višak prihoda u cijelosti ili većim dijelom ulaže za dobrobit zajednice.“

Ono što razlikuje društveno poduzetništvo od drugih oblika poduzetništva jeste upravo u samom načinu upravljanja.
1. Naime u društvenim poduzećima se inzistira da zaposlenici kao i širi krug dionika – korisnici, dobavljači, stručnjaci i partneri, budu ujedno i odgovorni za strateški razvoj poslovanja te da u kreiranju i provedbi aktivno sudjeluju. Tako se razvija model participativnog i uključivog upravljanja te se kreira zadovoljno poslovno okruženje gdje ljudi imaju priliku maksimalno primijeniti svoje znanje i talente.

2. Također, to je poslovanje temeljeno na načelima društvene, okolišne i ekonomske održivosti kod kojeg je stvorena dobit/višak prihoda u cijelosti ili većim djelom uložen za dobrobit zajednice.

Neke od temeljnih odrednica društveno odgovornog poduzetništva su sljedeće:

– na njegovom utjecaju na društvo i okoliš,

– planiranju dugoročne održivosti za zaposlenike,

– prednosti pri očuvanju radnih mjesta, briga za marginalizirane društvene skupine, te osobe s invaliditetom su od velike važnosti pri samo djelovanju svakog društvenog odgovornog poduzeća.

Trenutačno ne postoji univerzalno prihvaćeno pojmovno određenje društvenog poduzetništva. Na razini Europske unije prisutni su različiti koncepti i dionici društvenog poduzetništva, te su iz tog razloga Europska komisija i Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) predložili
korištenje šireg termina društvenog poduzetnika kako bi svaka država članica mogla isti prilagoditi svojim potrebama i pretvoriti ga u nacionalni cilj.

Uz opću definiciju društvenog poduzetništva, Strategija razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2015. do 2020. godine također utvrđuje 9 kriterija prepoznavanja društvenih poduzetnika koji su sukladni kriterijima Europske komisije i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora.

Kriteriji prepoznavanja društvenog poduzetnika su sljedeći:
1. Društveni poduzetnik ostvaruje ravnotežu društvenih, okolišnih i ekonomskih ciljeva poslovanja.
2. Društveni poduzetnik obavlja djelatnost proizvodnje i prometa roba, pružanja usluga ili obavlja umjetničku djelatnost kojom se ostvaruje prihod na tržištu, te koja ima povoljan utjecaj na okoliš, doprinosi unapređenju razvoja lokalne zajednice i društva u cjelini.
3. Društveni poduzetnik stvara novu vrijednost i osigurava financijsku održivost na način da u trogodišnjem razdoblju poslovanja najmanje 25% godišnjeg prihoda planira ostvariti ili ostvaruje obavljanjem svoje poduzetničke djelatnosti.
4. Društveni poduzetnik najmanje 75% godišnje dobiti, odnosno višak prihoda ostvaren obavljanjem svoje djelatnosti ulaže u ostvarivanje ii razvoj ciljeva poslovanja, odnosno djelovanja.
5. Društvenog poduzetnika odlikuje dobrovoljno i otvoreno članstvo te autonomija poslovanja, odnosno djelovanja.
6. Republika Hrvatska, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili tijelo javne vlasti ne može biti isključivi osnivač društvenog poduzetnika.
7. Društvenog poduzetnika odlikuju demokratski način odlučivanja (uključenost dionika u transparentno i odgovorno upravljanje), odnosno odlučivanje nije isključivo vezano uz vlasničke udjele ili članske uloge već obuhvaća ključne dionike: radnike, članove, korisnike ili potrošače te suradničke organizacije.
8. Društveni poduzetnik prati i vrednuje svoje društvene, ekonomske i okolišne učinke i utjecaj te rezultate vrednovanja koristi u planiranju svog daljnjeg poslovanja i vodi računa o njihovu poboljšanju.
9. Društveni poduzetnik u slučaju kada prestaje obavljati djelatnost, svojim općim aktima ima definiranu obvezu svoju preostalu imovinu, nakon pokrića obveza prema vjerovnicima i pokrića gubitka iz prethodnog razdoblja, prenijeti u vlasništvo drugog društvenog poduzetnika s istim ili sličnim ciljevima poslovanja, ili u vlasništvo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koja će je upotrijebiti za razvoj društvenog poduzetništva.

U skladu s navedenim kriterijima, društveni poduzetnik je:
„svaka pravna ili fizička osoba koja će kontinuirano obavljati registriranu gospodarsku djelatnost i svojim trogodišnjim strateškim/poslovnim planom, godišnjim programom rada ili, ukoliko će poslovati dulje od tri godine, dotadašnjim rezultatima moći dokazati da djeluje u skladu s kriterijima za prepoznavanje društvenih poduzetnika.“

Ono što u Republici Hrvatskoj smatramo dobrim primjerima društvenog poduzetništva pokrenule su organizacije civilnoga društva:
• bilo osnivanjem izdvojene pravne osobe, najčešće zadruge ili trgovačkog društva, koja svoju dobit vraća OCD-u koji ju je osnovao
• bilo organiziranjem društveno-poduzetničke inicijative u okviru djelovanja same organizacije,
• ali i organiziranjem izobrazbe za pojedince i organizacije koje su zainteresirane za razvoj društvenog poduzetništva

Jedan od izazova društvenog poduzetništva

Također, aktualno pitanje kao izazova u vezi društvenog poduzetništva, što je bila tema i naše edukacije jeste:

• pitanje definiranje društvenog poduzetništva kao zakonski definiranog posebnog tipa organizacije i njegove pravne utemeljenosti.

Naime, društveno poduzetništvo u Republici Hrvatskoj nije regulirano zasebnim zakonom nego je integrirano u pozitivno zakonodavstvo. S obzirom na brojnost hrvatskih zakona i strategija usvojenih od trenutka potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Europskoj uniji, društveno poduzetništvo se izravno ili posredno pojavljuje u mnoštvu dokumenata, primjerice: -(Zakonu o udrugama, Zakonu o zadrugama, Nacionalnoj strategiji stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva 2006.-2011. itd.) Problem se pojavljuje s obzirom na to što svi ti dokumenti i ostali izvori koji se bave društvenim poduzetništvom nisu jedinstveni u pogledu pojma koji upotrebljavaju za označavanje neprofitne poduzetničke djelatnosti. Republika Hrvatska nema izgrađen institucionalni okvir za pružanje potpore djelovanju i razvoju društvenih poduzeća. Jedan od glavnih razloga je nedovoljna definiranost zakonodavnog okvira ali također i široko tumačenje i shvaćanje pojmova društvenog poduzetništva i društvenih poduzeća u teoriji tako i u praksi. Taj izazov društvenog poduzetništva nastojao se riješiti kroz izradu Strategije razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj. Prije same strategije, jedan od dokumenata u kojima se izrijekom spominjalo društveno poduzetništvo je Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva s pratećim Operativnim planom za razdoblje od 2007. do 2011. godine.

Također, pitanje zakonskog definiranja društvenog poduzetništva postaje još aktualnije s obzirom na to da je došlo do porasti popularnosti društvenog poduzetništva u svijetu. U Republici Hrvatskoj, ovo pitanje se nametnulo kroz djelovanje organizacija civilnog društva i provođenja međunarodnih razvojnih programa. Također, u Republici Hrvatskoj društveno poduzetništvo je prepoznato kao važan oblik djelovanja u zajednici radi utjecanja na rješavanje gospodarskih, društvenih i ekoloških problema i potreba. Stoga, pojavom sve većeg broja društveno – poduzetničkih inicijativa ukazuje se na potrebu daljnjeg unapređenja zakonodavnog okvira kao samu izgradnju sustava potpore i institucionalnog okvira.

Iako u Republici Hrvatskoj postoji duga tradicija zadrugarstva još uvijek se ne može se govoriti o visokoj razvijenosti društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj. Zbog toga je potrebno još uvijek se educirati o ovom novijem obliku poduzetništva u RH i nastojati informirati i uključiti širu javnosti kako bi im približili samo društvenog poduzetništvo i način njegovog djelovanja kao i načela društvenog poduzetništvo po kojima funkcionira kako u RH tako i u svijetu.